Vremenska lenta života Marka Pola
Marko Polo rodio se sredinom trinaestog stoljeća. Obitelj Polo su, prema jednom poznavatelju, bili ugledni plemići koji potječu s dalmatinske obale. Ne zna se sigurno jesu li njihovi preci bili Talijani, Hrvati ili Grci. Nicolo i Matteo, Markovi otac i stric, osnovali su trgovačko uporište na Korčuli, pa se ne može sa sigurnošću utvrditi je li Marko rođen u Korčuli ili pak u Veneciji. Bilo kako bilo, u jendoj je službenoj odluci duždeva Velikog vijeća njegovo ime zapisano kao Nobilis Vir, tada službeni plemićki naslov.
Kada je Marku bilo šest godina, Nicolo i Matteo uputili su se na dugo trgovačko putovanje na istok. Prvo odredište bio im je Carigrad, a potom su nastavili prema dvoru Kublaj-kana u gradu koji su zvali Khanbalik.
S ovog putovanja vratili su se 1269. godine, a stigavši kući Nicolo Polo saznao je da mu je žena umrla te da njegov sin Marko, kojem je tada bilo petnaest godina, čeka svoju priliku da zakorači u život.
S ocem i stricem Marko 1271. godine kreće na svoje prvo putovanje u Akru gdje je odlučeno da će krenuti ponovno u posjet Velikom kanu. Marko Polo, koga je veoma zanimao put iz Europe u Kinesko carstvo, vrlo je pažljivo zabilježio putovanje Mlečana. To je bio drevni svileni put kojim su kineski trgovci u vrijeme careva disnastije T'ang vodili povorke deva natovarenih dragocjenom robom na obale Kaspijskog jezera i Crnog mora.
Nakon tri godine putovanja, Marko napokon stiže na dvor Kublaj-kana gdje uči kineski jezik. Kineski vladar šalje ga na njegovu prvu misiju 1275. godine nakon koje Marko postaje njegov pouzdanika te ostaje u službi narednih 17 godina.
Godine 1292., Marko i njegova obitelj dobili su priliku za povratak kada su pratili mongolsku princezu, koja je trebala postati nevjesta perzijskog kana Arghuna. Putovali su morem uz obalu Indokine, preko Sumatre, Nikobara, Ceylona i zapadne Indije do Hormuza. Nakon što su princezu otpratili do Tabriza, preko Trabzona i Carigrada, stigli su u Veneciju krajem 1295. godine.
Godine 1298., Marko Polo sudjelovao je u pomorskoj bitci između mletačkih i genoveških brodova kod Korčule, gdje je bio zarobljen. U zarobljeništvu je ispričao svoje doživljaje s putovanja prijatelju Rustichellu iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u djelu "Knjiga svjetskih čudesa" (Livre des merveilles du monde), kasnije poznatom pod nazivom "Milijun" (tal. Milione). Iz zatvora je oslobođen 1299. godine.
U 46. godini života Marko se oženio Donatom Badoer, ženom iz poznate plemićke obitelji. S Donatom Marko je imao tri kćeri: Fantina, Bellela i Moreta. Sve su se kasnije udale u plemićke obitelji.
Kada je knjiga o njegovim putovanjima stigla u Europu, Marko je vrlo brzo postao poznat. Europljani su bili fascinirani kineskom kulturom koju je opisao u svojoj knjizi.
Marko Polo umro je u Veneciji 1324. godine. Njegova su putovanja i istraživanja inspirirala mnoge istraživače poput Kristofora Kolumba, a priče koje je donio iz Kine zainteresirale su ljude za druge kulture.