Rani život i obiteljsko podrijetlo
Marko Polo, rođen 1254. godine, potječe iz obitelji čije se podrijetlo prema jednom dokumentu iz XV. stoljeća veže uz Dalmaciju. Njegov otac Niccolò i stric Matteo bili su poduzetni trgovci koji su između 1261. i 1269. putovali do Kine. Pridružili su se izaslanstvu perzijskog kana Hulagua, koje je slalo poruku velikom mongolskom vladaru Kublaj-kanu u prijestolnici Khanbaliqu (današnji Peking). Iz Kine su se vratili kao Kublaj-kanovi izaslanici papi, donoseći pismo u kojem je kan tražio učene ljude za svoje carstvo.
Putovanje u Kinu
Godine 1271., Niccolò i Matteo ponovno su krenuli na put prema Kini, ovaj put s papinim odgovorom i pratnjom dva dominikanca. S njima je krenuo i mladi Marko Polo. Putovali su morem do sirijske obale (İskenderunski zaljev), a zatim kopnenim putem preko Hormuza, Kermana, Balka, uz gornji tok Amu-Darje, kroz Pamirsku visoravan i između Tibeta i Lop Nura, sve do Gobi pustinje. U Khanbaliq su stigli 1275. godine, gdje je Marko postao pouzdanik Kublaj-kana i proveo 17 godina u njegovoj službi. Tijekom tog vremena proputovao je mnoge krajeve Dalekog istoka, uključujući Myanmar i Vijetnam, upoznavši jezike i običaje različitih naroda.
Povratak u Veneciju
Godine 1292., Marko i njegova obitelj dobili su priliku za povratak kada su pratili mongolsku princezu, koja je trebala postati nevjesta perzijskog kana Arghuna. Putovali su morem uz obalu Indokine, preko Sumatre, Nikobara, Ceylona i zapadne Indije do Hormuza. Nakon što su princezu otpratili do Tabriza, preko Trabzona i Carigrada, stigli su u Veneciju krajem 1295. godine.
Zarobljeništvo i pisanje
Godine 1298., Marko Polo sudjelovao je u pomorskoj bitci između mletačkih i genoveških brodova kod Korčule, gdje je bio zarobljen. U zarobljeništvu je ispričao svoje doživljaje s putovanja prijatelju Rustichellu iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u djelu “Knjiga svjetskih čudesa” (Livre des merveilles du monde), kasnije poznatom pod nazivom “Milijun” (tal. Milione).
Nasljeđe
Od XIV. stoljeća, Polov putopis poslužio je kao podloga za geografske karte Azije, poput Laurentinskog portulana iz 1375. godine. Njegovi opisi bogatstva i egzotičnosti svijeta potaknuli su pustolove iz pomorskih zemalja poput Portugala, Španjolske i Genove da traže nove pomorske putove do Dalekog istoka.